Jedna od prvih asocijacija na pećine obično budu slijepi miševi. Pomisao na susret sa slijepim mišem u većini slučajeva izaziva nelagodu, pretežno zbog toga što smo sa njima površno upoznati. Međutim, ako se malo bolje uputimo u ova izvanredno mistična stvorenja, shvatićemo da postoji puno više razloga da im se divimo nego da ih se plašimo i klonimo.

1. Slijepi miševi su jedini leteći sisari na svijetu. Njihova krila čine jako duge kosti nalik kostima ljudskih pristiju i veoma tanka koža koja ih prekriva pružajući se do zadnjih udova. Iako postoje leteće vjeverice, njihova građa omugućava im samo da se lebdeći bezbjedno spuste na zemlju sa velikih visina. S druge strane, slijepi miševi imaju fenomenalno razvijenu tehniku letjenja, a u let kreću iz njima svojstvenog visećeg položaja.

2. Slijepi miševi imaju i jednu mačiju osobinu. Oni jako puno vremena provedu čisteći se, što rade na isti način kao mačke. Čišćenje im pomaže da drže parazite pod kontrolom i čini njihovo krzno glatkim i sjajnim.

3. Postoji više od 1300 vrsta slijepih miševa na svijetu. Naseljavaju skoro cijelu planetu Zemlju i nema ih samo u pustinjskim i polarnim oblastima. Njihove kolonije su toliko brojne da čine ukupno jednu četvrtinu svih sisara na zemlji.

4. Nekolika svjetska rekorda pripadaju slijepim miševima. Osim toga što su jedini leteći sisari, skorija istraživanja pokazala su da je brazilski slobodnorepi šišmiš najbrži sisar na svijetu. Ženke ovog slijepog miša, koje teže oko 12 grama, u letu razviju brzinu od čak 160 kilometara na sat! Takođe, najmanjim sisarom po veličini smatra se vrsta slijepog miša koja naseljava pećine Tajlanda i Burme. Dugačak između dva i tri centimetra i težine oko dva grama, ovaj slijepi miš prozuji kroz vazduh poput nekog letećeg insekta. Zbog toga ga zovu šišmiš bumbar.

5. Slijepi miševi mogu locirati hranu u totalnom mraku. Većina slijepih miševa su noćna stvorenja i love u mraku, ali to ne znači da im čulo vida nije razvijeno, već da se u noćnim uslovima ne mogu osloniti na njega.

Slijepi miševi noću emituju nečujne visokofrekvente zvuke i slušajući njihov eho orjentišu se u prostoru i lako lociraju hranu. Taj proces naziva se eholokacija.

6. Letipas je najveći među slijepim miševima. Raspon krila ovog slijepog miša doseže čak 1,5 metar. Živi na ostrvima južnog Pacifika, a u Australiji naseljava i parkove u urbanizovanim sredinama. Hrani se isključivo voćem i nektarom. Za razliku od slijepih miševa koji se oslanjaju na eholokaciju u potrazi za hranom, letipsi, budući da se hrane voćem, oslanjaju se isključivo na vid.

7. Mnoge vrste voća ne bi se mogle razmnožavati da nema slijepih miševa da ih opraše. Među njima su banane, avokado i mango. Osim oprašivanja, slijepi miševi su zaslužni i za rasijavanje sjemena koštunjavog voća, smokava i kakaoa.

8. Za jedno veče slijepi miševi pojedu toliku količinu insekata koja je teška koliko i sam šišmiš. Mogu pojesti i preko hiljadu komaraca za sat vremena. Kako na taj način kontrolišu populacije raznih štetočina, mnogi ljudi se trude da u svojim baštama stvore okruženje u kojima će se naseliti slijepi miševi.

9. Razne vrste slijepih miševa zimi migriraju u toplije krajeve. Razlog za to je što u zimskom periodu ima puno manje insekata kojim se hrane. One vrste koje ne migriraju, zimu provedu u hibernaciji.

10. Pećina Braken u Teksasu je sezonsko stanište za najveću koloniju slijepih miševa na svijetu. U periodu od marta do oktobra svake godine ovu pećinu naseli desetine miliona brazilskih slobodnorepih šišmiša. Migrirajući iz Meksika, do Teksasa prelete više od 1600 kilometara. Svake noći svi oni izlaze iz pećine izazivajući neobičnu cirkulaciju vazduha mahanjem krila.

I naša Lipska pećina kao zaštićeno prirodno dobro Crne Gore je dom za šišmiše, ali se mogu naći samo u dubljim i potpuno mračnim kanalima i dvoranama. Rijetko se desi da nam se u prolazu jave, ali tokom noći ostavljaju za sobom izmet koji je stanište za mnoge bakterije i gljivice koje su u pećinama razvijaju. Ove životinje se aktivnije proučavaju u Crnoj Gori tek poslednjih petnaestak godina, a od 1982. godine zaštićeni su nacionalnim zakonodavstvom.

Ako želite saznati malo više o vrstama šišmiša koje doprinose bogatstvu prirode Crne Gore, možete pogledati epizodu emisije „Priroda je moj dom“ u realizaciji Nacionalnih parkova Crne Gore i RTCG.