U tišini Dobrskog sela, ušuškana duboko ispod površine i krošnji mirisnih Lipa, krije se Lipska pećina, mjesto gdje se vrijeme mjeri kapima vode a istorija bilježi ljudskom radoznalošću i odvažnošću.

Sa pitanjima u mislima, bakljom u jednoj i užetom u drugoj ruci, prvi posjetioci su krenuli u istraživanje ne sluteći kakav svijet se krio ispod njihovih nogu od prije nego li je prvi čovjek stao na noge. U prvoj polovini 19. vijeka, pastirski pas je pukom slučajnošću upao kroz Jamski ulaz i time pokrenuo niz događaja zbog kojih danas čitate ovaj blog.

Svojevrsnim pionirom istraživanja smatra se Petar II Petrović Njegoš. Naime, upravo on je izdao nalog za detaljna istraživanja Lipske pećine a tom pozivu su se odazvali brojni istraživači. U njegovu čast i buđenja istraživačkog duha, jedna od najvećih dvorana nosi njegovo ime.

Već sredinom 20. vijeka, vijest o Lipskoj pećini stiže daleko izvan Crne Gore do raznih putopisaca, istraživača i pustolova koji su ostavili zapise o njenoj ljepoti i bogatstvu. Najraniji pronađeni zapis potiče iz 1839. godine, a autor je čuveni engleski pustolov Henri Lejard. Za njim su, između ostalih, uslijedili i poznati njemački putopisac i botaničar, Wilhelm Ebel, potom ruski geograf Pavle Rovinski, i osnivač moderne speleologije, Eduar Alfred Martel.

Sve do dolaska Austrougarske vojske, Jamski ulaz bio je jedina tačka ulaska u pećinu. Austrougari su tokom 1. svjetskog rata probili vještački ulaz koji je naknadno u potpunosti renoviran. Kasnije je otktiven i treći Fosilni ulaz koji danas više nema svoju primarnu funkciju.

Prvi publikovani nacrt i detaljniji opis Lipske pećine nastao je 1905. od strane Gessmann-a. Pećina je tada istražena do 890m. Tokom I Svjetskog rata, za vrijeme austrijske okupacije, speleolog Lahner je u potrazi za vodom obilazio mnoge speleološke objekte u Crnoj Gori a ostavio je značajne podatke o Lipskoj pećini. 1929. godine sazidana je ulazna kapija i izvršeno djelimično turističko uređenje do 400 m u dubinu pećine. Nakon ovog perioda od 1929 doslo je do dužeg prekida u proučavanjima pećine, koja će se nastaviti tek 60. godina prošlog vijeka.

1968. godine proglašena je spomenikom prirode čime je očuvanje ovog jedinstveng podzemng svijeta, doma brojnim endemima i reliktima, dobilo trajnu zaštitu.

Pridružite nam se u Pećinskoj turi i doživite ono što se ne može prenijeti riječima.