Bonton, iliti lijepo ponašanje, je trend koji se vjekovima razvija u svim krajevima svijeta. U današnje vrijeme, kada su masovna kultura i sredstva masovne komunikacije uzele maha, dobri maniri se povlače u pozadinu, a do izražaja dolazi necenzurisano ponašanje. Takvi javni nastupi se sve više smatraju odrazom hrabrosti, dok lijepi maniri djeluju staromodno i nerijetko su predmet podsmijeha. Ipak, kako je jednom prilikom izjavio Teodor Ruzvelt, jedan od najpoštovanijih američkih predsjednika, lijepi maniri su odraz dostojanstva, a ne potčinjenosti. I dok se mnoga pravila lijepog ponašanja razlikuju od kulture do kulture, neke norme važe svuda jednako.

Pećine kao jedinstveni ekosistemi nameću sopstvena pravila ponašanja koja se moraju poštovati da bi se takav ekosistem održao. To su okruženja u kojima vladaju mrak, tišina i stalna temperatura. Da bi opstale i nastavile da se razvijaju kao i milionima godina ranije, održavanje ovih uslova od presudnog je značaja. U pećinama koje su otvorene za javnost to zna biti veoma izazovno, zbog čega su mnoge države i međunarodni projekti standardizovali pravila ponašanja čijim poštovanjem će se ostvariti minimalan uticaj na pećinski ekosistem.

Opšta pravila lijepog ponašanja koja važe svuda u svijetu, a samim tim i u pećinama, odnose sa na zabranu odlaganja otpada i zabranu upotrebe prehrambenih proizvoda, napitaka, kao i duvanskih proizvoda prilikom obilaska. Važno je ispoštovati i pravila ponašanja u grupi, to jest u tišini saslušati vodiča, ne odvajati se od grupe, kretati se strogo obilježenim stazama i sva pitanja postavljati na kraju ture.

Da bi se mogući negativni uticaj sveo na minimum, posjetioci ne smiju koristiti bliceve prilikom fotografisanja u pećinama jer bi aktivna upotreba ovog izvora svjetlosti od strane velikog broja ljudi istovremeno značajno uticala na promjenu uslova u pećinama.

Kako je i tišina jedna od glavnih karakteristika pećina, buka je još jedan faktor koji uznemirava njen biodiverzitet. Od svih organizama koji naseljavaju pećine, slijepi miševi su najosjetljiviji na buku. U takvim uslovima ometa se period hibernacije, a bude i situacija u kojima su jedinke prinuđene da napuštaju svoja legla. Stoga posjetiocima treba skrenuti pažnju i na ovaj aspekat prilikom ulaska u pećinu.

Posebno treba voditi računa o pećinskim ukrasima i ostalim pećinskim formacijama. Pećine i njeni ukrasi formiraju se sporo i strpljivo pod uticajem vode u toliko dugačkom vremenskom rasponu da sam čovjek ne može da ga pojmi. Voda je umjetnik koji na svom putu ka pećini skuplja građu kojom dolaskom na teren vaja upravo ono što nam možda najviše u pećinama oduzima dah – stalaktite, stalagmite, stalagnate, draperije i mnoge druge pećinske formacije. Kao i kod većine velikih umjetnička djela, ljepota, impozantnost, a ponekad i ljupkost pećinskih formacija, mame posjetioce da ostvare kontakt sa njima. Međutim, prema umjetničkim eksponatima prirode u pećinskim galerijama treba se odnositi upravo onako kako se odnosimo prema umjetničkim djelima u svjetskim galerijama gdje je dodirivanje eksponata strogo zabranjeno. Procijenjeno je da većina pećinskih ukrasa raste 1mm godišnje u prosjeku. Dodirivanjem ukrasa, pogotovo onih na kojim zablista koja kaplja vode, može se ukloniti najsvježiji sloj minerala i tako usporiti ili čak unazaditi njihov rast.

U cilju očuvanja ekosistema i na osnovu podataka koje svakodnevno prikupljamo, Lipska pećina ograničila je broj posjetilaca po turi. U skladu sa dobrom praksom, osnovni obilazak traje sat vremena, što je dovoljno da se upiju ljepote podzemnog prirodnog bogatstva Crne Gore, a da se pritom ne poremeti ravnoteža prirodnog okruženja pećine. Produžena tura, kreirana za one zainteresovane za jednodnevnu avanturu na Cetinju, ograničena je na pet posjetilaca istovremeno. Naša služba za održavanje više puta dnevno obilazi pećinu i vodi računa o svim detaljima, a vodiči aktivno posjetiocima ukazuju na značaj poštovanja pećinskog bontona.

Za dalju afirmaciju bontona podijelite sa nama primjere lijepog ponašanja na našim Facebook i Instagram stranicama.