Speleologija je nauka koja se bavi istraživanjem podzemnih kraških oblika nastalih prirodnim procesima, uzajamnim djelovanjem više elemenata. Termin speleologija prvi put je upotrijebljen u Francuskoj krajem 19. vijeka. Prevod sa grčkog bi glasio učenje o šupljinama (Speleation – šupljina, logos – učenje).

Osnivač moderne speleologije je Eduard Alfred Martel. Bio je svjetski pionir u istraživanju, proučavanju, i dokumentovanju pećina. Istražio je na hiljade pećina u svojoj rodnoj Francuskoj i mnogim drugim zemljama, popularizovao istraživanje pećina, uveo koncept speleologije kao posebnu granu naučnog proučavanja, održavao opsežnu arhivu, i 1895. osnovao je Societe de Speleologie – prvu organizaciju posvećenu nauci o pećinama. Smatra se ocem moderne speleologije, a u okviru svojih istraživanja je posjetio i Lipsku pećinu 1894. godine.

U sklopu ove zanimljive teme o pećinama i jamama moramo se upoznati i sa njihovim nastankom i razvojem, a kao rezultat otvaraju se mnoga pitanja. Kako razlikujemo pećine i jame? Kako se formiraju pećinski ukrasi? Šta se sve može naći od biljnog i životinjskog svijeta u bogatom podzemlju? Kolika je temperatura u dubinama zemlje? Dakle, tema ima na pretek. Postavlja se pitanje da li podzemlje može biti zanimljivo i onima koji se ne bave speleologijom? Bez obzira da li posjetioci pećina dolaze kod nas iz puke radoznalosti ili su željni bogatijeg speloškog iskustva, vrata Lipske pećine su otvorena.

Svijet speleologije je višestruk i obuhvata: geologiju, geomorfologiju, hidrologiju, bilogiju, arheologiju, istoriju i ostale nauke koje, u ovom svijetu daleko od očiju, čine veoma zanmljivu cjelinu. Naše putovanje kroz magični svijet podzemlja počelo je 2013. godine. Obogaćeno je novim znanjima, neprestanim iznenađenjima, intrigantnim otkrićima i, iznad svega, ljepotom skrivenom daleko od oka običnog posmatrača. Naše putovanje kroz pitanja koja smo postavili upravo počinje.

• Kako razlikujemo pećine i jame?

Pećina u svjetskoj literaturi označava svaku speleološku pojavu. Kod nas, ovaj naziv se pretežno upotrebljava ako je prosječni nagib kanala, prema nekim definicijama, manji od 45°). Tačnija definicija bi bila da je pećina ona speleološka pojava kojoj geomorfološka svojstva uslovljavaju horizontalno pružanje kanala. Jama je speleološka pojava sa vertikalnim pružanjem kanala (prema nekim definicijama, ako je prosječni nagib kanala veći od 45°). Međutim, neke pećine ili jame imaju vertikalne ulaze i često se onda definišu kao jame bez obzira na ukupno prosječno pružanje kanala.

• Kako nastaju pećinski ukrasi?

Pećinski ukrasi nastaju radom vode, i to na dva načina: kapanjem (stalaktiti, stalagmiti, stubovi,…) i tečenjem (salivi, draperije, bigrene kade). Primjere možete vidjeti na datim fotografijama.

• Šta se sve može naći od biljnog i životinjskog svijeta u bogatom podzemlju?

Tipove organizama koji žive u pećinama možemo podijeliti u tri kategorije, zavisno o količini vremena koje provode u pećini: troglokseni, trogofili, troglobionti. Troglokseni, od grčke riječi troglos (pećina) i xenos (gost), su privremeni pećinski stanovnici koji dio života provode u pećini, a dio vani. Medvjedi, tvorovi, moljci, a u prošlosti i ljudi, su primjeri trogloksena. Ne pokazuju posebne adaptacije pećinskom ekosistemu, stoga njihov opstanak ne zavisi direktno od pećina. Trogofili, od grčke riječi troglos (pećina) i phileo (naklonost), pećinama naklonjene životinje mogu da žive u potpunom mraku koji vlada u pećinama, ali isto tako mogu da prežive i van pećina. Povremeno izlaze u potrazi za hranom. Najreprezentativniji predstavnici trogofila su šišmiši. Neke vrste šišmiša preferiraju stalnu temperaturu pećina za zimski san i podizanje mladih. Ova grupa životinje uključuje pojedine vrste insekata, žabe, daždevnjake, i neke vrste rakova. Troglobioniti, od grče riječi troglos (pećina) i bios (život), su pravi pećinski stanovnici koji cijeli život provode u pećini, u potpunom mraku. Prilagođeni su posebnim uslovima života koji nije moguć izvan pećina. Naime, čula i organi koji im nisu potrebni su redukovani. Usljed nedostatka sunčeve svjetlosti, nemaju pigment i većina su bijele ili svijetlo roze boje. Takođe, većina nema oči, ili su im slabo razvijene. Troglobionti ove nedostatke kompenzuju dužim nogama, antenama, i drugim odlikama koje im omogućavaju preživljavanje u okruženju gdje su količine hrane ograničene. Životinje koje su se prilagodile pećinskom životu su neke vrste riba, račića, stonoga, kičmenjaka, kao i insekata.

• Kolika je temperatura u dubinama zemlje?

Temperatura pećina obično se kreće u granicama prosječne godišnje temperature regiona u kojima se nalaze. Temperatura u Lipskoj pećini je konstantna , između 8 i 12 stepeni.

Na kraju ostaje pitanje da li podzemlje može biti zanimljivo i onima koji se ne bave ovom speleologijom? Sa odgovorima Vam se javljamo nekom narednom prilikom, do tada računamo da ostanete uz nas da za zajedno, zaintrigirani pitanjima i zapanjeni odgovorima, otkrivamo naš skriveni magični svijet.