Autor fotografije: Predrag Vučković

Etimologijom naziva Crna Gora bavili su se u svojim radovima i istraživači koji ne potiču sa ovih prostora; pomenimo Franza Miklošića, slovenskog filologa i lingvistu, srpske istoričare Nićifora Dučića i Ilariona Ruvarca, Kotoranina Josipa Gelčića i francuskog ljekara Frileja, koji je boravio na dvoru knjaza Nikole.

Naziv Crna Gora se na crnogorskim prostorima prvi put javlja 1296. godine u povelji srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina, iz srpske dinastije Nemanjić i odnosi se na oblast oko Crmnice i vranjinskog manastira na Skadarskom jezeru. Značenje imena leži u slovenskom toponimu i vezuje se za velike i guste gore i mrke šumovite predjele koji su krasili ovaj region.

U italijanskim izvorima Crna Gora se prvi put pominje u izvornom obliku 1348. godine kao Cerna Gora, a u dubrovačkim izvorima 1379. godine kao Cernagora. U italijanskim izvorima sreće se i naziv Montagna Negra, Montenegro ili Monte Negro. Otuda je ime Montenegro ušlo u neslovenske jezike. Po drugima, Zeta je nazvana Crna Gora po teškim porazima, koje su na ovim prostorima pretrpjele osvajačke turske trupe. Naime, Turci su ovaj predio nazvali Kara dag, tj. Crne Planine, jer nijedna sila nije uspjela da ih osvoji. Ipak, riječ je samo o nagađanjima jer su Crnogorci nazivali svoju domovinu Crnom Gorom i prije dolaska Turaka. Osim toga, Albanci, koji su iz srednje Albanije počeli pojedinačno da prelaze rijeku Drim i da šestare po Crnoj Gori, bilo kao stočari, bilo kao trgovci i ljudi koji su silazili u Skadar da kupuju so i druge svoje potrepštine, nazivali su Crnu Goru, Cërna Gorë, a Crnogorce, Cërnagoras.

Pomenimo da postoje etimolozi koji smatraju da je naziv Crna Gora izveden iz imena zetske feudalne porodice Crnojević. Oni tvrde da se prostor Zete u vrijeme vladavine Stefana Crnojevića, nazivao Crnoieva gora, što se vremenom pretvorilo u Crna Gora. Međutim, J.Gelčić koji se u djelu „Zeta i dinastija Balšići“ bavio etimologijom imena Crna Gora, ne slaže se sa ovom konstatacijom i tvrdi: Crnojević znači sin Crnoja. Radi se o imenu koje potiče od pridjeva crn sa sufiksom – oje. Znači, ovo ime sa Crnom Gorom slučajno ima zajednički korijen crn i stoga nemaju ni zajedničko porijeklo.

Poznati poljski istoričar Čopin traži etimologiju u riječima crno i černec. U prvoj riječi pravi aluziju na izbjeglice koje su na ove prostore pristizale iz bliskih pograničnih zemalja tražeći spas od turskih okupatora. Drugu riječ povezuje sa kaluđerima koji su im pružili sklonište. Nasuprot njemu, francuski ljekar na dvoru knjaza Nikole, dr. Frilej i njegov srpski kolega Vlahović, smatraju da ime Crna Gora vodi porijeklo od vrste četinara (abies alba), koje ovoj zemlji tokom zimskog perioda daju crn i taman izgled. Gelčić se slaže sa ovom tvrdnjom i za Frileja i Vlahovića kaže da su se približili istini, pošto su dotakli gotovo rukom osnovni razlog imenovanja te zemlje. Istaknimo da Južni Sloveni imenicom crnagorica nazivaju svo rastinje koje ima razgolićeno sjeme (gymnospermae): jelu, bor, čempres i dr., ukratko, sva zimzelena drveća. Osim toga, Crna Gorica predstavlja i autentično geografsko ime i označava šumu u kojoj drveće raste spontano.

Ipak, kada čovjek danas ugleda svu kamenu pustoš, onda naprosto ne može, a da ne posumnja da je ovaj predio nekada bio prekriven gustim šumama, koje su onda Rimljani i Mlečani navodno posjekli za gradnju svojih brodova, tako da više ništa nije ostalo sem ove puste goleti. Moglo bi se reći da ove stijene na kojima nikakva vegetacija ne može da uhvati korijen, nisu ni bile podesne da podnesu šume, a ako je i bilo šuma, teško je povjerovati da je ta navodna brodogradnja mogla biti takvih razmjera da više nije moglo doći do obnavljanja šuma.

Dodajmo da na ovo geografsko ime nailazimo i na području Njemačke, Engleske: Švacberg i Švarcvald (Schwarzenberg i Schwarzwald) u Njemačkoj, odakle naziv Blek montajns (Black Mountains) za planinski lanac koji se uzdiže duž morske obale Uska, u Engleskoj. U Dalmaciji srijećemo ga u nazivu Sabinćela (Sabincella) u označavanu teritorije manje-više pošumljene četinarima. Relativno mali broj šuma i četinara u današnje vrijeme na području Crne Gore svakako ne bi trebalo da umanji vjerodostojnost gore pomenutih tvrdnji.

Henri van Mandere, holandski putopisac u djelu „Crna Gora“ objavljenom u Amsterdamu 1913. godine, objašnjavajući porijeklo geografskog naziva Crna Gora, čitaocu navodi:

„Ime joj potiče od turobnih boja njenih planina; to je ime, čije porijeklo neki traže u djevičanskim šumama koje još uvijek odlikuju najstariji, mada istorijski ne i najbogatiji dio Crne Gore; drugi za njega vezuju lik jednog od najsvjetlijih junaka crnogorskih balada i ratničkih spjevova, gospodara Ivana Crnojevića, koji je kao ratnik bio toliko čuven da su Turci njega i sve njegove sljedbenike prozvali „crnim ljudima“ kako bi naznačili koliko su ih se plašili kao demonskih i mračnih sila. Međutim, kao da Crna Gora nije samo zemlja crnih gora, gdje se, pogotovo s večeri, kada se produže sjenke, planine zaista zlokobne i crne izdižu iznad svoje okoline, već kao da istovremeno predstavlja i najtamniju nutrinu Evrope, do koje je teško, skoro nemoguće doprijeti“.

Da saznate još nešto o našoj zemlji pozivamo Vas da pročitate i tekst autora britanskog digitalnog urednika putovanja Olivera Smita koji nam predstavlja 13 interesantinih činjenica o Crnoj Gori, ili tekst koji je o našoj zemlji objavio CNN. Oba teksta se nalaze i na našem blogu, a ako imate i dodatna pitanja ili ideje o čemu biste voljeli da pišemo, pozivamo Vas da nas kontaktirate putem naše kontakt forme.

Ostajte nam zdravi i nadamo se brzom viđenju! :)